Harry i Pippa - Sony i Lanka

Pred neki dan pročitao sam jednu vijest na najčitanijem Hrvatskom portalu koja me oborila s nogu. Da se ne bi gubio u obješnjenjima što i kako copy/pastat ću je u cijelosti jer to iskreno želim podjeliti što većem broju znatiželjnika. Pa evo:

   

     PIPPA MIDDLETON i princ Harry jako su se zbližili, a unatoč činjenici da je Pippa u vezi, britanski tisak ne odustaje od spajanja ovo dvoje pripadnika visokog društva. Tako su saznali da Pippa i Harry imaju nadimke jedno za drugo. Harry Pippu zove "Commando", a ona njega "Capitan". 27-godišnja Pippa izazvala je pozornost na svadbi njezine sestre Kate i princa Williama. Među ljudima koji su ostali zadivljeni Pippom, bio je i Harry. "Ona njega zove Capitan, a on nju Commando, što je uvijek nasmije. Pippa smatra da Harry ima izvrstan smisao za humor", izjavio je izvor za britanske medije.

   

      Dakle to je vijest u cijelosti. Pitanja koja bih uputio Stvoritelju neba i zemlje povodom ''ovoga'' jer samo On ima odgovore za tako duboke probleme nabrojati ću u nastavku onim redom kako se javljaju u tekstu i kako se crvena lampica za glupost pali u glavi prosječnog čitatelja.

     

      1.Zašto je to vijest? 2.Tko je fakin Pippa Middleton? 3.Šta nas ikoga ovdje briga za princa Harry-a? 4.Zašto bi me bilo briga ako su se oni zbližili, a ona je u vezi, šta ako se neka žempska zbliži s princom po defaultu mu treba 'dati' i istog trena otkantati svog jadnika jer su svi jadnici pred princom?  5. Šta ikog u Hrvatskoj briga što britanski tisak forsira? 6. Koja je definicija 'visokog društva' u 2011-oj, zar se nismo rješili tih aveti u srednjem vijeku? (jedino kome bi priznao da je pripadnik viskog društva je neki Dikembe Mutombo i njemu slični) 7.a) Zašto bi ikoga igdje zanimali nadimci ovog ološa?  I 7.b) Zar su ljudi stvarno takve ovce da bi pored svih sranja danas čitali ovakvo smeće? 8. Iz riječi ''Tako su saznali…''  bi se dalo razabrati da je neki novinar to iskopao kao relevantan podatak sa dvora i prosljedio svom uredniku, koji je to objavio kao nešto bitno - pa koji je njima kurac? 9. Ako su već Englezići takav polusvjet da o tome izvještavaju zar taj Matija Babić misli da smo mi jednako jadni da bi nas to trebalo zanimati? 10. ''Harry Pippu zove "Commando", a ona njega "Capitan".''- ma baš ljepo, ali zašto bi to bilo ikom zanimljivo? Da se međusobno zovu Lolek i Bolek, Mate i Matilda, Mirko i Slavko, Sony i Lanka koga to zanima? Hm, da se zovu Sony i Lanka to bi im baš pasalo; za one koji ne znaju to su imena indijskih slonova sa Brijuna što ih je negdje 70-ih Tile dobio od Indire Gandhi.        11. A vidi ovu raskoš od vijesti : ''27-godišnja Pippa izazvala je pozornost na svadbi njezine sestre Kate i princa Williama.'' - o Bože, ovo stvarno više nema smisla… 12. ''Među ljudima koji su…'' – gdje je taj dokaz da su oni stvarno ljudi? Prije bi povjerovao Icke-u glede royalnih loza i gmazova...                       13. Kako oni znaju da se ona njemu svidjela, je možda šapnuo na uho novinaru '' Vid ove trebe, baš bi je okrenuo..''.  I tako to razmaženo bogato derište očekuje da se svaka koju pogleda odmah baci na leđa. 14. ''Ona njega zove Capitan, a on nju Commando, što je uvijek nasmije.'' – što je tu toj sirotici (samo duhom) smiješno, ajde iskreno, ne kužim? 15. Zašto je u 5 rečenica 100 puta navedeno kako tko tu koga nadimkuje, da se ime ustali među potčinjenima i da ih prihvatimo kao ''normalne'', a ne gmazove? 16. Zašto kraljevske PR službe plasiraju ovakve vijesti, što je još preostalo za uzeti?            17. '' Pippa smatra da Harry..'' – sto puta pipaiheri ako nemate o čemu pisati nemojte jer nas stvarno ne zanima.  18. ''.. da Harry ima izvrstan smisao za humor..'' – ma jeli? Dok sam čitao ovu komediju jedva sam ostao na stolici, kako je urnebesan taj Harry, sve pršti smjeh i šala iz njega, hodajuća zajebancija nema šta. 19. '' ..izjavio je izvor za britanske medije.'' - eto ga konačno nešto dobro. Dakle nije tu senzacionalnu vijest načuo neki dovitljivi novinar sa onom čašom na uhu dok je prisluškivao kroz zidove od knaufa u Buckinghamskoj palači. Zidove od knaufa jer novo vjenčani par još nema gdje stanovati pa su pregradili primaću i dnevni kod tate i one njegove nove polovnjače, dok malo novčano ne stanu na noge.

       

     Cijelu vijest je, vratimo se, dojavio neki izvor, deep throat, u najboljoj namjeri da mladima kad već nemaju para osigura ugodan publicitet i ljubav svojih vazala. Tako moćan PR nikad ne spava iz svake i najmanje gluposti mogu stvoriti plodno tlo za izgradnju i učvršćivanje svog gotovo nebeskog statusa. To je mala škola podlog marketinga i reklama koje još samo Apple svojim plasiranjem kvazi vijesti može pratiti. Eto još jednom su uspjeli u svom naumu. Ali to ne mjenja moje gađenje spram njih kao planetarne katastrofe, štoviše pošasti. Pa u skladu s tim najdraži moji britanski albino golupčići iz sve dubine duše i plićine džepa hrvatski pozorni čitatelj Vam poručuje da ga živo kuli borac za vas i vaše nadimke.

Ivo se vraća kući

      Možda ne znate, ali Grčka nije jedina zemlja koja je ovih dana na ponoru. Čovjek ne bi povjerovao da se i fina, bogata Austrija trese kao pop kad prolazi pored dječijeg igrališta.Iznenada iz stanja opće idile i lagodnog života našli su se na putu prema dnu. U zadnjih par mjeseci državni rashodi su rapidno narasli, a gdje točno curi nitko ne zna. Sastao se tako preplašeni Bundesrat, kancelar plače, cvili, osnovani su istražni odbori, ali rješenja ni od korova. Znaju samo da je državna uprava ozbiljno usporila, da su iz sistema efikasnosti prešli u  sistem poznat kao ''Balkanski javašluk'', da odjednom više vrijedi 'majke'mi' nego pečat s orlom, a kava za vrijeme radnog vremena je normalna stvar. O rastu cijena spajalica da ne pričamo.

       

      Ni sami ne znaju koliko su se zajebali kad su glumili neke savjesne Majke Tereze pa zatvorili našeg bivšeg vođu. Kako se Slovenci nisu tako prešli, oni su ga samo pustili da se provoza preko njihove zemlje. Da ga pedantni Štajerci nisu priveli on bi amputirao do Portugala, a svaki drot bi okrenuo glavu na drugu stranu. Zajebali se, eto, i sad su u govnima. Kažu da je onaj graničar, što ga je prepoznao, dični carinik sa 35 godina staža, sutra ujutro uhvaćen in flagranti kako prima Eure od srpskog kamiondžije što  šverca rakiju za Balkan strasse. Brani se da je radio kao obuzet, da ne zna šta ga je snašlo. 

       

     U ćuzi su ga smjestili na ženski odjel da se zaštiti muška populacija, na koju kako kruže glasine lako okida. Drugi dan već su se cure iz susjednih ćelija požalile čuvarici da su im nestali ruževi za usne i jedan češalj. On je mirno sjedio na svojoj postelji i čitao Kugu od Camusa. Nakon tih nemilih događaja krađe su bile sve učestalije, prstenje, naušnice, jastuk (!?!), nečije cipele, jedna proteza, jedna cijela žena je nestala. Čuvarice inače dobrodušne, brižne majke iz susjedstva, pendrečile su sve redom, primale mito, žmirile na zlostavljanja i opći kaos koji je zavladao. Samo jedna čuvarica je pristojna, mirna i uredno obavlja svoj posao jer je njoj ukrao srce. Upravitelj zatvora se isprva bunio, pa su i njega podmazali.

     

     U skladu s tim troškovi zatvora su se dizali u nebesa. Nakon prve večere na kojoj je on bio nestala je jedna žlica i podmetač za čaše, nakon druge jedan set pribora za jelo, a od tada na ovamo zatvorenice jedu rukama jer žlica i vilica više nema. Četku za WC nitko nije vidio već više od mjesec dana. Čuvarice nemaju lisice i pendreke koji su netragom nestali već red uvode otkinutim nogama od stola, a ruke vežu pertlama.Zatvorenice su se tako počele organizirati u bande, međusobno trgovati cugom, cigaretama i drogom, voditi prave male ratove i  nesporazume rješavati proljevanjem krvi. Kaos, pravi kaos, kao da je zloduh zaposjeo nekad ugodni ženski zatvor u Salzburgu.

     

     Na vratima zatvorskog liječnika stoji ono nama dobro znano 'vraćam se za 5 minuta'. Računovođe su, eto, zauzeti jer su se dali u posao sa stanogradnjom. Kako oni sa plaćom od 700 Eura grade 12 apartmana na obližnjem Mondsee-u samo Bog zna. Tajnica upravitelja zatvora je na doškolovavanju na Baliju sa obitelji i prijatelima o istom trošku. Do sada u 20 godina rada nije uzela slobodan dan. No priča tu ne staje, gradonačelnik prenamjenjuje Hellbrunn u kockarnicu, a gornji kat u bordel. Dieter Matesich, zaklinjući se u hrvatske korijene, sumanut za 1 Euro prepisuje 51% dionica Red Bull-a na neku stranu investicijsku kompaniju sa Barbadosa. Ta off shore kompanija do sada je uspješno investirala u hrvatsko gospodarstvo u uzletu. Sebastian Vettel u ponedjeljak ujutro se prijavljuje na burzu rada.

     

     Sluša sve te priče kancelar,zbraja dva i dva pa vrti glavom – Još da mi kažu da je on bio u zemlji kad se Haider razbio  s autom i onda sam sve čuo…. Kako ćemo ga se rještiti, kako? – galami čovjek na čelu broda pred potop. – Ne možemo ga poslati nazad autom jer ga Slovenci neće pustiti preko svog teritorija, možda da ga ostavimo na ničijoj zemlji. Hm, avionom je preveliki rizik, možda i njega ukrade pa traži otkupninu. Hrvati će srušiti avion jer se boje da bi se opet mogao kandidirati na izborima i ,što je najgore, pobijediti jer ljudi s njime više nemaju što izgubiti. Možda da ga stavimo u neki kofer i pustimo niz Dunav… – razočarano će kancelar. Sva sreća da Austrijanci ne znaju da mi nemamo s čim srušiti avion, možda praćkom, jer naši MiG-ovi 21 što se pale na kurblu, mogu nekog oboriti jedino ako se u njega zabiju ili ako pilot u letu otvori prozor, ispruži ruku i dobro nacilja pištoljem metu.  

       

     I sad dok naš bivši vođa pluta u koferu nošen jakom Dunavskom strujom, mi imamo par dana da se odlučimo. Hoćemo li postaviti mreže tamo kod Iloka, pa da ga Čobanković upeca i izljubi za dobrodošlicu ili ćemo se praviti blesavi pa da ga propustimo dole prema Đerdapu. U svakom slučaju moramo reagirati jer se već Europski Zeleni bune da je na pomolu nova ekološka katastrofa. Broj mlađi šarana u Dunavu je jako opao, štuku nitko nije upecao već nekoliko dana, a som je postao jako agresivan. 

Sretan ti roooođendan!

Uvijek me je zanimalo što se radi u Saboru kad imaju one famozne sjednice iza zatvorenih vrata. Mislim, nije da nemam šta pametnije za razmišljati, ali to mi je zvonilo kao prava patka. I to ona pekinška od pol tone. Možda je Jaca osjetljiva na propuh , kako su već osjetljive žene njenih godina, pa nogom makne one presavijene novine što drže vrata, a propuh zalupi za njom.                               

–Aloooo, ženo božja, šta lupaš nijesi se rod'la na brodu…- pametno joj dobaci neki Lički zemljak koji radi s njom.

Novinari sramežljivi i priglupi nikad nisu pokucali, promolili oko ili nedajbože glavu i vidjeli što se to unutra kuha. Da li oni zaista nešto rade,  igraju briškulu ili belu,  da li na onaj LCD uštekaju Playstation pa piče Pro Evolution Soccer, možda mama od Jandrokovića ispeče štrukle pa on počasti škvadru iz firme, ili samo zjevaju i prodaju zjake. Kažu da oblik kraćenja dosade dok su vrata zatvorena ovisi od moderatora zabave. Tako zli jezici tvrde da je za vrijeme Ivice najveća briga bila tko će donjeti rizle. U sljedećem mandatu oni što su čekali ispred vrata kažu da su često čuli opere i arije kako trešte s linije. Prepredeni moderator zabava je navio Verdia da prikrije zvuke pornića koji su mu ostali kao porok iz  prvih austrijskih dana.

Danas, eh, danas biti u Vladi i oko nje u Hrvatskoj nije nimalo zanimljivo. Kad je vođa tako dosadan i bezličan ne može ni fešta biti puno bolja. Mlađi željni zabave ili ovi sa sela kojima nikad dosta pića i zajebancije, sve više rovare protiv gazdarice.  – Pa nisam ja tu došo', da umrem od dosade, di je meso, di je tambura?  da je bar nešto narezala,malo počastila ljude, samo štedi …. – žali se dasa iz Slavonije. No ona ne trza nego dobaci jednu prigodnu – u radiše svega biše, u štediše još i više… Rijetki su dani kad se malo ozbiljnije zalomi, izuzev Božića i Uskrsa, jedino se počasti za 1.7.  tj, njen rođendan.

Tako je bilo i ovaj petak, službeno još jedna zatvorena vrata, a iza ludi  pidžama party. Skupila se ekipa sa svih strana pa prvo u garderobu, Čobankoviću je mama stavila u torbu dlakave šlape na medu i plavu Yassa pidžamu sa logom na Vučka. Bajs se malo sramio presvući jer je ponio gornji dio na Gormite, a donji na Yu-Gi-Oh. Odmah su ga skužili. Cure su mahom ponjele spavaćice kao i Hebrang koji se voli osjećati slobodno do spava. Prostorija je bila okićena ružičastim balonima, onim šarenim trakicama i slikom jedinog hrvatskog predsjednika. Jaca slavljenica je isplanirala svaki minut roćkasa. Za početak Boca istine. Maknuli su onaj masovni  hrastov stol i posjedali u krug po tepihu sa nadom da će doznati kakvu prljavštinu o drugima, jer znamo da je boca istine ozbiljnija stvar od poligrafa. Božo je prvi nadrljao, a pitanja su bila nemilosrdna; u koga se pališ, s kim si se prvi put poljubio, da li masturbiraš, s kim bi spavao, koliko si milijuna zavrnuo na autoputu….  

Nakon Bože na red je došao Darko pa Gogi i sve tajne su se saznale, no ono što se sazna na Boci istine zauvjek ostaje među nama, nesmiješ reći nikome  makar to klještima vadili iz tebe.Nakon toga je Jacina mama donjela tortu na Štrumfove, jer su Štrumfovi plave boje, a plava boja je boja HDZ-a. Svi su se oduševili, od gore je bila Štrumfeta sa likom Jace i papa Štrumf koji je imao usta kao Sly ili jedini naš predsjednik. Nakon pjesme, slavljenica je pogasila svjećice, sve do jedne, a mama ih je sve slikala sa Polaroidom.

Malo kasnije, slavljenica je opet posjela društvance u krug, prigušila svjetlo i popalila svijeće, a Hebrang stari zajebant se latio gitare. Zagrljeni su pjevali pjesme Crvene Jabuke i Hari Mata Harija. A kad su krenuli najveći hitovi Plavog Orkestra svi su se zagrlili ,a oči se zacaklile. Samo za Jacu zapjevali su Suadu, njenu omiljenu, a posebno ju je raznježilo kad je Šuker odsolirao: Hajdemo, drugovi moji kao nekada kada smo subotom išli u zelenilo, a nedjelju mrzili zbog ponedeljka, Drugovi, budimo iskreni već nam se bliži dvadeseta, a treba živjeti i pjevati, idemo kao na maturskoj večeri
uno, due, tre, quatrooooooooo!

Pred vratima sobe za sastanke gužvaju se stotine novinara sa nadom da će doći do odgovora na pitanja na koji način ćemo se obračunati sa korupcijom i kriminalom, kako prisiliti poslodavce da isplaćuju plaće, zašto je demografska slika kao kardiogram čovjeka na samrti, zašto je INA u mađarskim rukama, zašto postotak nezaposlenih stagnira unatoč sezonskim poslovima, kada nam se vraća Sanader i nije li to baš lijepo, zašto je glavni državni odvjetnik češće na raportu kod Kosor nego u WC-u, i zašto, o zašto Plavi Orkestar?  

Balkanski super drotovi

Mladu, lijepu djevojku iz Drniša oteo je pred 20 dana neki, samo službeno pripadnik ljudskog roda, a neslužbeno i iskreno monstrum - i nažalost, čini se, ubio. To se ne može baš lijepo reći niti tu treba previše pisati. Takve tragedije ne bi trebale dobivati neke senzacionalne kričave naslove niti puno publiciteta jer bez sumnje znamo da sličnih psihopata ima, čak i previše i ne treba im okidač. Ovog je gada murija trebala, kada ga je konačno uhitila za stolom u kladionici kako vrti teletekst, puši i uživa u dokolici, sasjeći mačetom počevši pažljivo od nekih ekstremiteta i doslovno mu zatrti sjeme.

Nažalost, opet po tko zna koji put svi smo ostali zasljepljeni efikasnošću naše policije. Izgleda da bi Stephan Hawking, da mu stavimo povez na oči, zaljepimo ducktape na usta i povadimo baterije iz kolica, bio uspješniji. Pronaći plavi šleper onaj dvaes' tonac na autoputu, gdje se pale alarmi kad vrabac ispusti svoj teret, bilo je za njih kao tražiti smeđu iglicu u plastu sijena. Ili da to moderniziramo, kao čistu iglicu za dop u nekom skvotu. To nebi našli ni Columbo, Poirot i Clouseau da ih otjelovimo u nekog Mirka Hrvatskog super drota.

Možda im je netko trebao reći da se nadzorne kamere ne pregledavaju tako da ih skineš, opizdiš o pod i pregledaš ono što ostane ili da se signal od mobitela teško pronalazi lupom. Uz to bilo bi korisno da je netko na prvom brifingu pojasnio da je šleper ono dugačko sa puno kotača, više od auta, a manje od npr. nogu stonoge. I mogli su im svima plavim flomasterom kao šalabahter na šaku od gore zašarat neku mrlju. Onda lijevom rukom pokriju lijevo oko, a desnu pošaranu ispruže u visini očiju pa ih postroje uz avtobahn da prepoznaju boje vozila. A mogao je netko inspektorima, ovim malo učenijim, reći da je plava boja ona što je na Dinamovom dresu, odmah bi ga prepoznali. Dobri su to dečki samo treba znati s njima.

No nije sve tako crno, veseli nas činjenica da su u našem susjedstvu, tu odmah preko Save, organi reda još veći muški spolni organi. Pokazali su se kao onaj Mirko od prije, pa čak i da mu nakalemimo još i Munka i onog odvratnog Horatia iz C.S.I. Miami. Prototipi Super Milicajca iz RS su Dule i Žare, voze se u Škodi Favorit, od kladionice do birtije kod Draška, košulja im je razdrljena, viri busen muževnosti, a lanac s krstom i Kristom govori 'ko je tu gazda i 'ko će biti vazda. Oni su tu ako Mirku i njegovim pajacima nešto promakne 'preko'. A promaknuo im je eto šleper i nisu ga mogli naći nekih 20 dana. Zvuči strašno, ali bilo je tu neradnih dana, nedjelja, blagdana i ona dva dana kad je padala kiša.

Ono čudovište sa početka priče nazvalo je s istog onog mobitela kojeg nisu mogli locirati, svoju ženicu koja mu je zdušno pomogla da preroni Savu. Na fotorobotu u RS bio je tako ronioc sa maskom i disaljkom. Ne znam kako je Dušku i Žarku uspio pobjeći čovjek u neoprenu sa perajama na nogama, možda je hodao u nazad, a i tad bi trebao biti svjetski prvak u moonwalku da nekom zbriše. Uglavnom, Dule i Žare su ga našli tek nakon četiri dana mahnite potjere i to nevjerovatna dva i po' kilometra od njegove kuće. Tko bi se sjetio da je tamo negdje. Ta udaljenost za četiri dana potvrđuje da je još nosio peraje na nogama, jer da je obukao tenisice već bi bio u nekom Čeljabinsku. Dobro da nije daleko stigao jer bi Favoritka vjerovatno prokuhala. Bjegunca je prijavila neka baba jer je ronioc koji hoda unazad po blatnjavom dvorištu ipak bio previše za njene stare oči, a i kokoške su se uznemirile. –Još samo da vidim bradatu ženu s tri sise i Dodika u knjižnici i onda sam sve vidjela - prenose portali njenu reakciju.

Kod nas je tako postignut neki svehrvatski konsenzus glede murije. Ljudi danas masovno proučavaju Ustav, pokoravaju se zakonima i štuju moralne vrijednosti samo da se negdje ne ogriješe, da policija ne bi morala nešto raditi. Jer ako oni moraju nešto raditi onda smo svi u govnima. Kaže zloglasna ekipa sa Knežije iz Zagreba da će rađe plaćat porez, kupovat numerirane pištolje, a cement i armaturu za betonske cipele uzimat na R-1, samo da ne moraju gledati muriju kako se muči. Dosta im je toga, svima nam je draže kad ih vidimo parkirane ispred lokalnog birca, sa pljugom u ruci kako šarmiraju konobarice.

Hrvatsko muško na slobodi

Zamislimo sljedeće: jednog dana u najvišoj odaji Banskih dvora dogodilo se zlo, hrabri ministar unutarnjih poslova je preo na vretenu pa se nespretan ubo iglicom u vrh kažiprsta.

U tom trenu je usnuo dubok san i pao kao klada ,a cijeli sustav koji nas inače čuva da se ne pobijemo je ostao zaleđen. Svaki državni službenik što ima opasač i palicu, svaki koji nosi dugu cijev, svaki kojem inače ne smiješ pogledat u oči je ostao skamenjen. Uz to ,da budemo aktualni, ostali su zaleđeni i svi organi EU što nas nadgledaju i sve naše žene što nas drže pod kontrolom. Hrvat (Homo sapiens Croatum) napokon je slobodan! Doduše samo na jedan dan dok ne dođe bijela vila sa bijelom kosom i bijelim brošem na bijelom (tj) horsu da poljubi nesretnika i tako vrati kraljevinu u normalu.

Prosječni Ivan Horvat iz predgrađa, muž koji 2 puta tjedno, 105 puta godišnje..., otac dvoje, SSS, 37 god, 17 još aktivnih cm, voli Dinamo i vjeruje u Boga (može i inverzno), budi se u 9 sa spoznajom da je slobodan! Žena mu je skamenjena pa slobodno zapišava dasku, stišće pastu za zube iz sredine, za doručak ždere slaninu i čvarke, pije pivo i podriguje. Zapali pljugu i uživa u trenutku. U gaćama i potkošulji izlazi na balkon, susjed Milan već je s druge strane pije rakijicu, sluša cajke i uživa u slobodi.

Nakon par minuta čuje se galama sa ulice, ekipa iz kvarta hoda sa rukama u zraku i galami pjesme od Miše Kovača, Ivan se smješka kakav će to biti dan. Auti trube na sve strane, slavi se sloboda više nego kad smo se vraćali s fronta. Čuju se rafali u daljini, a Milan puni novu čašicu. Milan je ljudina, njegova domaća rakija dušu liječi, a gledanje derbija s njim je nenadjebivo. Ekipa loče dolje ispred trgovine pa su razbili izlog da im frižider bude bliže.

Čini se da će ovo biti dan za pamćenje, nije još ni podne, a sa svih strana dopire miris roštilja i luka. Ljudi se vesele i doslovce pucaju od sreće. Svi muški bez obzira na naciju, klub, vjeru, status ili boju se grle i ljube. Otvaraju se vina čuvana za sinovo vjenčanje, a čaše lete na sve strane. Neka dvojica se nešto kače oko nečije žene pa se potuku. Svi stoje u krugu oko njih i navijaju, jedan drugog gazi na mrtvo ime dok rulja urliče od oduševljenja, nose ga na rukama i slave ko boga. Na kolodvoru je parkiran autobus splitskih tablica pa ga neki kamenuju i pale, zagrljeni gledaju u vatru i uživaju.

Uskoro su ulice pune pijanih muškaraca koji teturaju kao zombiji naokolo sa bocama u rukama. Neki tip prepoznaje nekog pedera pa ga svi gađaju kamenjem, Milan ga skine u glavu pa slavi kao da je zabio gol. Ivan i Milan ulaze u trgovinu pa se poslužuju jer čovjek od toliko akcije ogladni. Alarmi trešte na sve strane jer prilika čini lopova, a ako ovo nije prilika ne znam šta je.

Milan pali TV kad ono izvanredne vijesti; Hrvatska Čista Muška Demokratska Zajednica objavila je proglas kojim čl.1 Objavljuje rat Srbiji, Republici Srpskoj, Sloveniji, Italiji i Crnoj Gori te svima koji imaju problema s tim, čl.2 Otvara se sezona lova na pedere, cigane, pripadnike manjina i sve koji su drugačiji. Milan se pokupio i bježi dok Ivan priglupo pilji u muškog voditelja. Spiker nastavlja; Zagreb je objavio rat Splitu, Rijeka Zagrebu i Splitu, Split Rijeci i Zagrebu, Osijek svima; u Zagrebu Trnsko je objavilo rat Španskom i Dugavama, Dubrava svim susjedima, Knežija je i prije bila u ratu, Trešnjevka je neutralna, ali su je već okupirali. Savska je objavila rat Ljubljanskoj, Ljubljanska Savskoj i Heinzlovoj, Heinzlova Ilici i svima koji s tim imaju problema. Izvanredne vijesti još kažu da je Hrvatski grb postao krezub jer je ona Istarska koza iščupana, a Istra poklonjena digićima jer nam ne treba. Na mjesto grba Istre stavljena je nogometna lopta. Granica je ponovo uspostavljena na Sušaku. Hercegovina je anschlussom pripojena matici. Ljubo Ćesić Rojs je proglašen blaženim, a Branimir Glavaš pravednikom među narodima. Hrvatska je promijenila službeni naziv iz Republika Hrvatska u Prva Čista Sveta Hetero Nenadjebiva Hrvatska. Kao aneks proglasa vlade objavljen je rat Rumunjskoj i Bugarskoj jer su prije nas ušli u Europu te Francuskoj zbog onog faula Thurama na Bobanu kad su nam dali gol za 1:1. Nakon toga je u studio ušao neki tip sa pljucom te je rekao da je on general sa Savske avenije i da okupiraju Prisavlje.

Nakon toga Ivan izlazi na ulicu i obavlja svoju građansku dužnost. Palicom razbija Milanov auto, kida retrovizore, buši gume i sprejom piše Govno Tovarsko Splitsko natrag u Srbiju! Tada ga netko još savjesniji od njega opizdi bocom u glavu uz povik ''Ubi lijevoga!''. Valjda je netko skužio da piše lijevom rukom što je u novom čistom društvu ocjenjeno kao devijantno. Ivan se budi u lokvi krvi i kao što to Hrvati čine plače za prošlim vremenima jer novim nije dorastao.

Ako me ostaviš

Dragi Bože,

pišem ti iz Hrvatske tvog poligona za testiranje sumnjivih ideja.Sigurno si  čuo za nas jer ćemo po novom popisu imati preko 130% katolika. Ja sam se upisao dvaput samo da ti budem bliže. U zadnje vrijeme događaju nam se čudne stvari pa moram reagirati. Nadam se da se ne ljutiš jer čini se da si nešto živčan u zadnje vrijeme.

    

  Na osnovu tvog djelovanja u mom kraju moglo bi se reći da imaš dosta smisla za humor. S godinama i iskustvom  uvidio sam da ti je od svih oblika crni humor baš prirastao srcu. Ponekad sumnjam u onu da smo stvoreni na tvoju sliku i priliku,  više mi baca da smo neki prototip koji nikad nije ozbiljno zaživio. Da budem iskren nisi se ni ti baš potrudio oko update-a ili testiranja prije stavljanja u promet. Kao oni futuristički modeli Renaulta iz 80-ih. Čak se i više kvarimo od Renaulta.

     U zadnjih 100 godina kroz naše dvorište prošla su 3 ozbiljna rata, 5-6 država, 4-5 sistema koji nemaju ništa zajedničkoga  i hrpa drugih nama neshvatljivih stvari. Sve to vrijeme bili smo vjerni i poslušni tebi i tvojima. Nismo se bunili, prihvaćali smo tvoje ponekad ne shvatljive odluke bez puno buke i prozivanja. Često se činilo da baš nisi fokusiran na svoj posao ili da ti je netko baš ozbiljno stao na žulj. Nema veze svi griješimo, a na greškama se uči. Ne želim te kritizirati jer si se uhvatio zajebane rabote i znam da je teško držati sve konce u rukama.

    Neznam da li si svjestan , ali zadnjih dana je ovdje posebno napeto. Takvu napetost nismo osjetili još od one tekme s Turskom, kad su nam nevjernici, mamu i njihovu, zavukli onu ofrlju u 119. minuti, pa nas zguzili na penale. Ni tad te nismo tražili objašnjenje zašto nam se to dogodilo. Evo dok pišem o tome sav sam se uzrujao. Ali ovo sada je daleko gore. Osjećamo se kao da nam je netko preko noći oduzeo dušu. Gledam jučer ljude na stanici i vidim samo prazne ljušture kako tumaraju, samo komade mesa. Neznam kako i zašto, ali na trenutak si nas ostavio nasukane kao one kitove kad im zakaže kompas.

     Ti vjerojatno ni ne znaš, jer rijetko nam dolaziš u posjet, koliko nam On znači. Jer kao što On reče ''tuđi čovjek nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude''. Molim te da u budućnosti budeš malo pažljiviji prilikom odabira ljudi za selidbu, ako trebaš savjet koga preseliti, evo, imamo ti mi puno njih koje bi rado ubacili preko reda. Ako treba mi ćemo ih za besplatno prevesti preko rijeke Stiks, samo nam Ga ne diraj. Davnih dana vidjeli smo tvoj prst sudbine kad je nesretan digao Berettu na sebe. Samo si mu ti zaustavio metak u rebrima i zato ti Hvala. Ne razumijem od kuda sad takva promjena raspoloženja , pa nije mu zadnji album bio tako loš?  

    Pa on ti je nama odmah uz rame tebi, čak će ljudi prije beštimati tebe nego Mišu. Njega se ne dira.   On je pjesma naše duše. Čovjek je prodao više ploča nego što je bivša država imala gramofona,  pa šta da ti više pričam. Držao je ruke u zraku milijonima za vrijeme preko 2000 koncerata. Izdao je više albuma nego što većina ima pjesama, a nakon četvrtog albuma već morao je izbaciti je Najveće Hitove i to I i II . Pa famozni nastup  za 50 000 na Poljudu poslije smrti sina. Kad bi maknuo lijevim ramenom lijeva tribina bi eruptirala, kad bi mignuo desnim brkom na desnoj  je bio delirij, neponovljivo. On je pio pune dvije šake tableta i to ne da bi se urokao kao neki, već da bi se spustio na našu razinu. On je rekao da je Valdano najbolji bek ikad, a Baka igrač i tu nema priče. Kad je Hajduku trebalo bodova za prvenstvo  Mišo bi nazvao na drugi kraj bivše zemlje i konkurenti su padali preko lopte.  Jedino smo dvojili kad je rekao da su Elvis i Matt Collins bolji pjevači od njega. Pjevači možda, ali izvođači, ma daj…

     Hvala ti što si se predomislio, ali pazi moram ti reći ako ga opet pokušaš uzeti onih 130% bi se lako moglo prepoloviti. Ti brkovi nam znače više nego Savudrija, ZERP i desna noga Darija Srne zajdno. 

Dalmatinci drž'te gaće!

      Stoljećima bake u Dalmaciji zločestu djecu ili onu koja nisu ispraznila pijat plaše pederima.

      -Ante dovrši tu manistru jer od stola nećeš ustat, to ti ja kažem, samo digni guzicu i do'će pederi, do'će barba Elton ili Majkl i sprašt' ti ga u'dupe!   - i nema, za minut je tanjur olizan da ga ne treba prati.Pred spavanje kad Ante ili njegov prika Frane od priko puta ne žele zaspat u ormaru ne čuči čudovište već stoput gore, Freddie pederčina ili u naškoj verziji Neven Ciganović i samo čeka da ga djetetu stavi. Pojam roditeljskog sastanka odavno na jugu ne postoji, u osnovnim školama na spomen tog relikta iz antičkih vremena se zgražaju, u imeniku sve petica do petice, nema 'ko da popusti jer ako ne učiš do'će peder i jao si ga tebi ićeš kući krvavih gaća.

      Pred dva mjeseca na redovnom kolegiju u centralnoj podružnici Kulturno Umjetničkog Društva Torcida strah se mogao nožem rezati. Svi prisutni vele da je bilo gore i opasnije nego za onog slavnog junačkog pothvata kad je njih desetorica hrabro uskočilo u pomoć ekipi koja je cipelarila maloljetnog cigana što prodaje kokice. Nakon prve dvije točke rasprave, tj razgovora o programskoj shemi u Splitskom HNK i poznatim Aristotelovim dramama, netko se nepromišljeno nabacio da je čuo da će u grad doći pederi.

      - Ma samo provocira šta bi tu dolazili pederi, pa šta smo mi Bogu skrivili, a i ako smo skrivili on je i tako na našoj strani – moglo se čuti. Ali eto kažu i drugi da su nešto načuli i da će taj divljački ološ, najgoreg soja, što gdje god krene pali, zlostavlja, krade  i siluje proći kroz naše mjesto.A kad pederi prođu za sobom ostave kaos i spaljenu zemlju, gore nego koljački pohodi popa Đujića i četnika po Zagori. Uznemirili se Torcidaši, razvezuje se kravata, stišava sonata Gustava Mahlera sa razglasa.          

      – Ako je to istina, a sam nam Bog Isu'krst  pomogo' da nije, onda se triba organizirat, dić nanoge policiju i vojsku, civilnu zaštitu, e, i vatrogasce, pričuvu, DVD-e, je li, povezati se u manje jedinice, ne izlaziti posli mraka, uvesti policijski sat, a one sa hemeroidima, prostatom ili slabim sfinkterom skloniti na Šoltu jer znaš da pederi ne biraju. I zovi Željka da dođe jer pederi pogotovo vole kovrčave s leđa, moramo mu pomoć…

      Uf kakva je to bila frka,  trgovine su tjednima zjapile prazne , bezinske presušile, nikog na ulici u podne ili u dva kad je najveća gužva. Tko je imao kakvu vikendicu u Stobreču ili dalje sklonio je tamo obitelj i prijatelje. Svi muški su stavljeni pod ključ ,a brave zavarene jer pederi su ti kao vampiri, oni kad nanjuše zdravo muško dupe odmah polude i ne puštaju dok te ne razdjeviče. Svijet je prepoznao našu nesreću pa smo dobili suglasnost iz UNESCO-a da se ulazi u Palaču zazidaju, a prozori zakucaju s daskama. Nakon 1700 godina slavne povijesti i kulture grada Splita mobilno stanovništvo je sklonilo svoje guzice na sigurno, a po pustim ulicama je samo razbacano smeće, zavijaju psi lutalice i kao na divljem zapadu vjetar nosi onaj rolling bush. Ostali su samo staraci i nejač koji ne mogu ili ne žele napustiti svoje ognjište, svoj dom i ponos pred navalom bezgaćog barbarstva sa zapada. Za pohvalu je inicijativa vođe pokreta otpora Željka K. koji je svima spremnim za obranu digniteta svoje grude zemlje odnosno komada betona, podijelio čelične mudante. Sebi je kao što njemu i prilikuje naručio dizajnerski pojas nevinosti od kevlara sa propetim konjićem od napred, kažu oni što su vidjeli da je neraskidiv.

       Vojska, policija i novo ustrojena teritorijalna obrana izljubili su svoje obtelji, pustili suzu, ali kao oni radnici u Fukushimi  svjesno i savjesno predali svoje živote na branik napuštenog  grada i ugroženih vrijednosti.Vijesti prije dolaska razularene bande kojoj su barjaci bitniji od zastava bile su ohrabrujuće, neprijatelj  je bio brojčano deficitaran. Svejedno mnogi pripadnici službi zaduženih za golo preživljavanje napunili su gaće od straha ,ali i sa nadom da će to pedere odbiti.

      Kad su se pojavili pred rivom vojska ih je sa dugim cijevima držala na distanci ,a helikopteri sa projektilima na nišanu. Protokol u slučaju da su nasrnuli na 'ljude' bio je da ih se prvo prekrije mrežom ,a onda pogodi sa sredstvom za omamljivanje. Ukoliko bi to izazvalo reakciju čopora branitelj ima pravo sprašiti jedan metak u međunožje i jedan metak u čelo (tim redosljedom) tom stvoru što je samo nalik čovjeku.

      Na sreću nas, naše kulture, vjere i tradicije taj nemili događaj prošao je kao što reče splitski gradonačelnik bolje nego što smo očekivali. Kolateralne žrtve su bile daleko ispod njegovih stručnih predikcija, a količina prolivene krvi ostala je zanemariva i ono što je najbitnije krv je uglavnom  curila iz glava ,a ne iz guzica. Nadalje, KBC u Splitu zaprimio je oko 160 članova našeg hrabrog društva koje je policija uputila na cijepljenje od pederizma te na preventivnu karantenu jer su bili izloženi kontaminiranim audio-vizualnim signalima od strane agresora.

      Život u gradu se od tada postepeno normalizira, puštene su struja i voda, a namirnica ima u dovoljnoj količini za preživljavanje. Psihičke traume su nažalost posljedica koja će nam ostati ,ali psihijatri užurbano prepisuju odlaske na svetu misu bar jednom sedmično te dnevno moljenje krunice da se ljudi oporave i da se malo smire duhovi. Nadamo se da nas ovakva nesreća neće zadestiti još bar 1700 godina.