Dalmatinci drž'te gaće!

      Stoljećima bake u Dalmaciji zločestu djecu ili onu koja nisu ispraznila pijat plaše pederima.
      -Ante dovrši tu manistru jer od stola nećeš ustat, to ti ja kažem, samo digni guzicu i do'će pederi, do'će barba Elton ili Majkl i sprašt' ti ga u'dupe!   - i nema, za minut je tanjur olizan da ga ne treba prati.Pred spavanje kad Ante ili njegov prika Frane od priko puta ne žele zaspat u ormaru ne čuči čudovište već stoput gore, Freddie pederčina ili u naškoj verziji Neven Ciganović i samo čeka da ga djetetu stavi. Pojam roditeljskog sastanka odavno na jugu ne postoji, u osnovnim školama na spomen tog relikta iz antičkih vremena se zgražaju, u imeniku sve petica do petice, nema 'ko da popusti jer ako ne učiš do'će peder i jao si ga tebi ićeš kući krvavih gaća.

      Pred dva mjeseca na redovnom kolegiju u centralnoj podružnici Kulturno Umjetničkog Društva Torcida strah se mogao nožem rezati. Svi prisutni vele da je bilo gore i opasnije nego za onog slavnog junačkog pothvata kad je njih desetorica hrabro uskočilo u pomoć ekipi koja je cipelarila maloljetnog cigana što prodaje kokice. Nakon prve dvije točke rasprave, tj razgovora o programskoj shemi u Splitskom HNK i poznatim Aristotelovim dramama, netko se nepromišljeno nabacio da je čuo da će u grad doći pederi.


      - Ma samo provocira šta bi tu dolazili pederi, pa šta smo mi Bogu skrivili, a i ako smo skrivili on je i tako na našoj strani – moglo se čuti. Ali eto kažu i drugi da su nešto načuli i da će taj divljački ološ, najgoreg soja, što gdje god krene pali, zlostavlja, krade  i siluje proći kroz naše mjesto.A kad pederi prođu za sobom ostave kaos i spaljenu zemlju, gore nego koljački pohodi popa Đujića i četnika po Zagori. Uznemirili se Torcidaši, razvezuje se kravata, stišava sonata Gustava Mahlera sa razglasa.          


      – Ako je to istina, a sam nam Bog Isu'krst  pomogo' da nije, onda se triba organizirat, dić nanoge policiju i vojsku, civilnu zaštitu, e, i vatrogasce, pričuvu, DVD-e, je li, povezati se u manje jedinice, ne izlaziti posli mraka, uvesti policijski sat, a one sa hemeroidima, prostatom ili slabim sfinkterom skloniti na Šoltu jer znaš da pederi ne biraju. I zovi Željka da dođe jer pederi pogotovo vole kovrčave s leđa, moramo mu pomoć…


      Uf kakva je to bila frka,  trgovine su tjednima zjapile prazne , bezinske presušile, nikog na ulici u podne ili u dva kad je najveća gužva. Tko je imao kakvu vikendicu u Stobreču ili dalje sklonio je tamo obitelj i prijatelje. Svi muški su stavljeni pod ključ ,a brave zavarene jer pederi su ti kao vampiri, oni kad nanjuše zdravo muško dupe odmah polude i ne puštaju dok te ne razdjeviče. Svijet je prepoznao našu nesreću pa smo dobili suglasnost iz UNESCO-a da se ulazi u Palaču zazidaju, a prozori zakucaju s daskama. Nakon 1700 godina slavne povijesti i kulture grada Splita mobilno stanovništvo je sklonilo svoje guzice na sigurno, a po pustim ulicama je samo razbacano smeće, zavijaju psi lutalice i kao na divljem zapadu vjetar nosi onaj rolling bush. Ostali su samo staraci i nejač koji ne mogu ili ne žele napustiti svoje ognjište, svoj dom i ponos pred navalom bezgaćog barbarstva sa zapada. Za pohvalu je inicijativa vođe pokreta otpora Željka K. koji je svima spremnim za obranu digniteta svoje grude zemlje odnosno komada betona, podijelio čelične mudante. Sebi je kao što njemu i prilikuje naručio dizajnerski pojas nevinosti od kevlara sa propetim konjićem od napred, kažu oni što su vidjeli da je neraskidiv.


       Vojska, policija i novo ustrojena teritorijalna obrana izljubili su svoje obtelji, pustili suzu, ali kao oni radnici u Fukushimi  svjesno i savjesno predali svoje živote na branik napuštenog  grada i ugroženih vrijednosti.Vijesti prije dolaska razularene bande kojoj su barjaci bitniji od zastava bile su ohrabrujuće, neprijatelj  je bio brojčano deficitaran. Svejedno mnogi pripadnici službi zaduženih za golo preživljavanje napunili su gaće od straha ,ali i sa nadom da će to pedere odbiti.


      Kad su se pojavili pred rivom vojska ih je sa dugim cijevima držala na distanci ,a helikopteri sa projektilima na nišanu. Protokol u slučaju da su nasrnuli na 'ljude' bio je da ih se prvo prekrije mrežom ,a onda pogodi sa sredstvom za omamljivanje. Ukoliko bi to izazvalo reakciju čopora branitelj ima pravo sprašiti jedan metak u međunožje i jedan metak u čelo (tim redosljedom) tom stvoru što je samo nalik čovjeku.


      Na sreću nas, naše kulture, vjere i tradicije taj nemili događaj prošao je kao što reče splitski gradonačelnik bolje nego što smo očekivali. Kolateralne žrtve su bile daleko ispod njegovih stručnih predikcija, a količina prolivene krvi ostala je zanemariva i ono što je najbitnije krv je uglavnom  curila iz glava ,a ne iz guzica. Nadalje, KBC u Splitu zaprimio je oko 160 članova našeg hrabrog društva koje je policija uputila na cijepljenje od pederizma te na preventivnu karantenu jer su bili izloženi kontaminiranim audio-vizualnim signalima od strane agresora.
      Život u gradu se od tada postepeno normalizira, puštene su struja i voda, a namirnica ima u dovoljnoj količini za preživljavanje. Psihičke traume su nažalost posljedica koja će nam ostati ,ali psihijatri užurbano prepisuju odlaske na svetu misu bar jednom sedmično te dnevno moljenje krunice da se ljudi oporave i da se malo smire duhovi. Nadamo se da nas ovakva nesreća neće zadestiti još bar 1700 godina.






Nema komentara:

 
Rss Feed Prežgana juha is powered by Blogger
Theme Minimo by Horacio Bella, Techtear & Buzztam
Converted by Wordpress To Blogger for WP Blogger Themes. Sponsored by Blogger Templates.