Možda ne znate, ali Grčka nije jedina zemlja koja je ovih dana na ponoru. Čovjek ne bi povjerovao da se i fina, bogata Austrija trese kao pop kad prolazi pored dječijeg igrališta.Iznenada iz stanja opće idile i lagodnog života našli su se na putu prema dnu. U zadnjih par mjeseci državni rashodi su rapidno narasli, a gdje točno curi nitko ne zna. Sastao se tako preplašeni Bundesrat, kancelar plače, cvili, osnovani su istražni odbori, ali rješenja ni od korova. Znaju samo da je državna uprava ozbiljno usporila, da su iz sistema efikasnosti prešli u sistem poznat kao ''Balkanski javašluk'', da odjednom više vrijedi 'majke'mi' nego pečat s orlom, a kava za vrijeme radnog vremena je normalna stvar. O rastu cijena spajalica da ne pričamo.
Ni sami ne znaju koliko su se zajebali kad su glumili neke savjesne Majke Tereze pa zatvorili našeg bivšeg vođu. Kako se Slovenci nisu tako prešli, oni su ga samo pustili da se provoza preko njihove zemlje. Da ga pedantni Štajerci nisu priveli on bi amputirao do Portugala, a svaki drot bi okrenuo glavu na drugu stranu. Zajebali se, eto, i sad su u govnima. Kažu da je onaj graničar, što ga je prepoznao, dični carinik sa 35 godina staža, sutra ujutro uhvaćen in flagranti kako prima Eure od srpskog kamiondžije što šverca rakiju za Balkan strasse. Brani se da je radio kao obuzet, da ne zna šta ga je snašlo.
U ćuzi su ga smjestili na ženski odjel da se zaštiti muška populacija, na koju kako kruže glasine lako okida. Drugi dan već su se cure iz susjednih ćelija požalile čuvarici da su im nestali ruževi za usne i jedan češalj. On je mirno sjedio na svojoj postelji i čitao Kugu od Camusa. Nakon tih nemilih događaja krađe su bile sve učestalije, prstenje, naušnice, jastuk (!?!), nečije cipele, jedna proteza, jedna cijela žena je nestala. Čuvarice inače dobrodušne, brižne majke iz susjedstva, pendrečile su sve redom, primale mito, žmirile na zlostavljanja i opći kaos koji je zavladao. Samo jedna čuvarica je pristojna, mirna i uredno obavlja svoj posao jer je njoj ukrao srce. Upravitelj zatvora se isprva bunio, pa su i njega podmazali.
U skladu s tim troškovi zatvora su se dizali u nebesa. Nakon prve večere na kojoj je on bio nestala je jedna žlica i podmetač za čaše, nakon druge jedan set pribora za jelo, a od tada na ovamo zatvorenice jedu rukama jer žlica i vilica više nema. Četku za WC nitko nije vidio već više od mjesec dana. Čuvarice nemaju lisice i pendreke koji su netragom nestali već red uvode otkinutim nogama od stola, a ruke vežu pertlama.Zatvorenice su se tako počele organizirati u bande, međusobno trgovati cugom, cigaretama i drogom, voditi prave male ratove i nesporazume rješavati proljevanjem krvi. Kaos, pravi kaos, kao da je zloduh zaposjeo nekad ugodni ženski zatvor u Salzburgu.
Na vratima zatvorskog liječnika stoji ono nama dobro znano 'vraćam se za 5 minuta'. Računovođe su, eto, zauzeti jer su se dali u posao sa stanogradnjom. Kako oni sa plaćom od 700 Eura grade 12 apartmana na obližnjem Mondsee-u samo Bog zna. Tajnica upravitelja zatvora je na doškolovavanju na Baliju sa obitelji i prijatelima o istom trošku. Do sada u 20 godina rada nije uzela slobodan dan. No priča tu ne staje, gradonačelnik prenamjenjuje Hellbrunn u kockarnicu, a gornji kat u bordel. Dieter Matesich, zaklinjući se u hrvatske korijene, sumanut za 1 Euro prepisuje 51% dionica Red Bull-a na neku stranu investicijsku kompaniju sa Barbadosa. Ta off shore kompanija do sada je uspješno investirala u hrvatsko gospodarstvo u uzletu. Sebastian Vettel u ponedjeljak ujutro se prijavljuje na burzu rada.
Sluša sve te priče kancelar,zbraja dva i dva pa vrti glavom – Još da mi kažu da je on bio u zemlji kad se Haider razbio s autom i onda sam sve čuo…. Kako ćemo ga se rještiti, kako? – galami čovjek na čelu broda pred potop. – Ne možemo ga poslati nazad autom jer ga Slovenci neće pustiti preko svog teritorija, možda da ga ostavimo na ničijoj zemlji. Hm, avionom je preveliki rizik, možda i njega ukrade pa traži otkupninu. Hrvati će srušiti avion jer se boje da bi se opet mogao kandidirati na izborima i ,što je najgore, pobijediti jer ljudi s njime više nemaju što izgubiti. Možda da ga stavimo u neki kofer i pustimo niz Dunav… – razočarano će kancelar. Sva sreća da Austrijanci ne znaju da mi nemamo s čim srušiti avion, možda praćkom, jer naši MiG-ovi 21 što se pale na kurblu, mogu nekog oboriti jedino ako se u njega zabiju ili ako pilot u letu otvori prozor, ispruži ruku i dobro nacilja pištoljem metu.
I sad dok naš bivši vođa pluta u koferu nošen jakom Dunavskom strujom, mi imamo par dana da se odlučimo. Hoćemo li postaviti mreže tamo kod Iloka, pa da ga Čobanković upeca i izljubi za dobrodošlicu ili ćemo se praviti blesavi pa da ga propustimo dole prema Đerdapu. U svakom slučaju moramo reagirati jer se već Europski Zeleni bune da je na pomolu nova ekološka katastrofa. Broj mlađi šarana u Dunavu je jako opao, štuku nitko nije upecao već nekoliko dana, a som je postao jako agresivan.
Nema komentara:
Objavi komentar