Sretan ti roooođendan!

Uvijek me je zanimalo što se radi u Saboru kad imaju one famozne sjednice iza zatvorenih vrata. Mislim, nije da nemam šta pametnije za razmišljati, ali to mi je zvonilo kao prava patka. I to ona pekinška od pol tone. Možda je Jaca osjetljiva na propuh , kako su već osjetljive žene njenih godina, pa nogom makne one presavijene novine što drže vrata, a propuh zalupi za njom.                               

–Aloooo, ženo božja, šta lupaš nijesi se rod'la na brodu…- pametno joj dobaci neki Lički zemljak koji radi s njom.

Novinari sramežljivi i priglupi nikad nisu pokucali, promolili oko ili nedajbože glavu i vidjeli što se to unutra kuha. Da li oni zaista nešto rade,  igraju briškulu ili belu,  da li na onaj LCD uštekaju Playstation pa piče Pro Evolution Soccer, možda mama od Jandrokovića ispeče štrukle pa on počasti škvadru iz firme, ili samo zjevaju i prodaju zjake. Kažu da oblik kraćenja dosade dok su vrata zatvorena ovisi od moderatora zabave. Tako zli jezici tvrde da je za vrijeme Ivice najveća briga bila tko će donjeti rizle. U sljedećem mandatu oni što su čekali ispred vrata kažu da su često čuli opere i arije kako trešte s linije. Prepredeni moderator zabava je navio Verdia da prikrije zvuke pornića koji su mu ostali kao porok iz  prvih austrijskih dana.

Danas, eh, danas biti u Vladi i oko nje u Hrvatskoj nije nimalo zanimljivo. Kad je vođa tako dosadan i bezličan ne može ni fešta biti puno bolja. Mlađi željni zabave ili ovi sa sela kojima nikad dosta pića i zajebancije, sve više rovare protiv gazdarice.  – Pa nisam ja tu došo', da umrem od dosade, di je meso, di je tambura?  da je bar nešto narezala,malo počastila ljude, samo štedi …. – žali se dasa iz Slavonije. No ona ne trza nego dobaci jednu prigodnu – u radiše svega biše, u štediše još i više… Rijetki su dani kad se malo ozbiljnije zalomi, izuzev Božića i Uskrsa, jedino se počasti za 1.7.  tj, njen rođendan.

Tako je bilo i ovaj petak, službeno još jedna zatvorena vrata, a iza ludi  pidžama party. Skupila se ekipa sa svih strana pa prvo u garderobu, Čobankoviću je mama stavila u torbu dlakave šlape na medu i plavu Yassa pidžamu sa logom na Vučka. Bajs se malo sramio presvući jer je ponio gornji dio na Gormite, a donji na Yu-Gi-Oh. Odmah su ga skužili. Cure su mahom ponjele spavaćice kao i Hebrang koji se voli osjećati slobodno do spava. Prostorija je bila okićena ružičastim balonima, onim šarenim trakicama i slikom jedinog hrvatskog predsjednika. Jaca slavljenica je isplanirala svaki minut roćkasa. Za početak Boca istine. Maknuli su onaj masovni  hrastov stol i posjedali u krug po tepihu sa nadom da će doznati kakvu prljavštinu o drugima, jer znamo da je boca istine ozbiljnija stvar od poligrafa. Božo je prvi nadrljao, a pitanja su bila nemilosrdna; u koga se pališ, s kim si se prvi put poljubio, da li masturbiraš, s kim bi spavao, koliko si milijuna zavrnuo na autoputu….  

Nakon Bože na red je došao Darko pa Gogi i sve tajne su se saznale, no ono što se sazna na Boci istine zauvjek ostaje među nama, nesmiješ reći nikome  makar to klještima vadili iz tebe.Nakon toga je Jacina mama donjela tortu na Štrumfove, jer su Štrumfovi plave boje, a plava boja je boja HDZ-a. Svi su se oduševili, od gore je bila Štrumfeta sa likom Jace i papa Štrumf koji je imao usta kao Sly ili jedini naš predsjednik. Nakon pjesme, slavljenica je pogasila svjećice, sve do jedne, a mama ih je sve slikala sa Polaroidom.

Malo kasnije, slavljenica je opet posjela društvance u krug, prigušila svjetlo i popalila svijeće, a Hebrang stari zajebant se latio gitare. Zagrljeni su pjevali pjesme Crvene Jabuke i Hari Mata Harija. A kad su krenuli najveći hitovi Plavog Orkestra svi su se zagrlili ,a oči se zacaklile. Samo za Jacu zapjevali su Suadu, njenu omiljenu, a posebno ju je raznježilo kad je Šuker odsolirao: Hajdemo, drugovi moji kao nekada kada smo subotom išli u zelenilo, a nedjelju mrzili zbog ponedeljka, Drugovi, budimo iskreni već nam se bliži dvadeseta, a treba živjeti i pjevati, idemo kao na maturskoj večeri
uno, due, tre, quatrooooooooo!

Pred vratima sobe za sastanke gužvaju se stotine novinara sa nadom da će doći do odgovora na pitanja na koji način ćemo se obračunati sa korupcijom i kriminalom, kako prisiliti poslodavce da isplaćuju plaće, zašto je demografska slika kao kardiogram čovjeka na samrti, zašto je INA u mađarskim rukama, zašto postotak nezaposlenih stagnira unatoč sezonskim poslovima, kada nam se vraća Sanader i nije li to baš lijepo, zašto je glavni državni odvjetnik češće na raportu kod Kosor nego u WC-u, i zašto, o zašto Plavi Orkestar?